Glazba koja ostavlja trag: Lelek nosi hrvatsku priču na eurovizijsku pozornicu
Etno-pop sastav Lelek ovog će svibnja predstavljati Hrvatsku na Eurovizija u Beč, nakon uvjerljive pobjede na Dora s pjesmom Andromeda. Njihov nastup donosi snažnu i emotivnu priču inspiriranu tradicijom sicanja – tetovaža koje su žene u Bosni i Hercegovini nosile kao znak zaštite i identiteta. U spoju etna i suvremenog zvuka, Lelek na eurovizijsku pozornicu donosi više od pjesme – donosi nasljeđe, žensku snagu i poruku koja ostaje pod kožom.
ZABAVA
nl
2/18/20262 min read
Članice etno-pop sastava Lelek, Inka, Judita, Korina Olivija, Lara i Marina, predstavljat će Hrvatsku u svibnju na Eurosong u Beču. S pjesmom Andromeda uvjerljivo su pobijedile na Dora u nedjelju navečer. "Nakon što smo uspjele uloviti nekoliko sati sna emocije su se malo slegle, ali i dalje djeluje nestvarno, trebat će još vremena da sve procesuiramo", rekla je Judita Štorga.
Korina Olivia Rogić je istaknula: "Pripreme su nam bile naporne, no uživale smo u tom procesu. Najzahtjevniji, ali istovremeno i najlakši dio bio je povezati se s pjesmom i porukom koju želimo prenijeti."Pjesma nosi snažnu i emotivnu poruku koja je članice osvojila već na prvo slušanje. "Čim smo čule pjesmu, odmah smo se zaljubile u nju i poruku koju nosi", poručila je Lara Brtan, dok je Marina Ramljak dodala: "Ponosne smo i zahvalne. Volim reći da je umjetnost općenito, pa i glazba, društvena odgovornost. Tema pjesme je bolna, možda malo i neugodna, ali njezina je vrijednost upravo u tome."
Središnji motiv pjesme i spota su tradicionalne tetovaže, odnosno sicanje – običaj tetoviranja katoličkih žena u Bosni i Hercegovini kao oblik zaštite od Osmanlija. Taj povijesni kontekst i sudbine žena koje su na tijelu morale nositi trajni znak identiteta poslužili su kao glavna inspiracija za cijelu priču. "To je bila glavna inspiracija za pjesmu. Upravo te žene koje su se morale tetovirati kako bi izbjegle ropstvo i koliko je to daleko išlo, do toga da su na sebi morale ostaviti vizualni trag svog identiteta", kažu.
Dr. sc. Vesna Haluga u svojoj knjizi Znamen na koži - Tradicijska tetovaža žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine istaknula je: "Tijekom okupacije Bosne, katoličko stanovništvo bilo je izloženo stalnim osmanlijskim napadima, progonima, pljačkama te otmicama i silovanjima djevojaka i mladih žena te danku i krvi kada je riječ o odvođenju dječaka i mladića u janjičare".
"Kako bi zaštitili svoju žensku djecu i žene od Osmanlija, tetovirali su im posebice ruke i prste, ali i prsa te ponekad čela znakom križa. Tetovirane su djevojčice i žene (rjeđe muška djeca) između 6 i 16 godina."
Ova tradicija polako se počela gubiti prije Drugog svjetskog rata", istaknula je. Ipak, osim kod mladih, koji nastoje otrgnuti od zaborava ovu tradiciju pa tetoviraju ove motive, tradicionalne tetovaže koje se 'sicaju' danas je još uvijek moguće pronaći kod starijih žena na području Uskoplja, Kreševa, Bugojna, Kupresa, Rame...